Velika scena (40)

Da li je umetnost veća od života? Od kakvog, od čijeg života? Ko je više pozvan da se bavi ovim pitanjima od najvećeg živog sprskog pesnika i pisca.

Ovo je moj prvi susret sa Ljubomirom Simovićem u pozorištu. I to baš u Užicu, mestu koje zauvek zauzima posebno mesto u našoj književnosti, jer je središte njegove drame. Užice i ova priča su, kako lik Dropca "...kao vjenčani, i pred ljudima i pred ikonama".

"Lov na veštice" je hajka na slobodnu misao, svojevoljnost, neposlušnost, samosvojnost i  slobodnu reč. Taj lov traje vekovima. Iako lovci menjaju svoju uniformu, ideologiju, preuređuju institucije ili svetski poredak, meta je uvek na čelu slobodoumne  misleće osobe, one koja ne ćuti, ne trpi i nije pokorna. Volela bih da mogu da kažem "progon veštica" je metafora ali me svakodnevne vesti demantuju. Nema metafore. Žene i dalje stradaju, trpe nasilje, javni i medijski linč. Umetnici stradaju, intelektualci takođe. 

Dobro došli  u rajski pakao

Nije bez humora ova Čapekova priča koja se dešava na ostrvu na kojem je najveća fabrika na svetu za proizvodnju robota, gde čovek proizvodi robote po ugledu na sebe. Ideja je da služe da b ise čovek oslobodio teškog rada i posvetio svom usavršavanju. Ali... "Ljudima koji imaju ideje ne treba dati vlast", kaže Čapek u komadu.

 „Oduvek sam hteo da radim neku epsku fantastiku. Nešto sto se tiče slovenske mitologije. Tekst Vasilisa Prekrasna, otvorio mi je „neki“ začaran svet za decu. Pored te Ezopovske basne, bajke o alama i vešticama, ovaj tekst Miodraga Stanisavljevića, govori i o nama samima u nekom sociološko-političkom kontekstu. Njegova Vasilisa nije samo bajka o carevim sinovima već edukativna priča da Ne znači- Ne. Ne može neki bahati velmoža (zmaj Ognjan) da tek tako otima sve što misli da mu pripada samo zato što je u stanju da bljuje vatru. S druge strane carević Ivan koji je maltretiran od strane svojih najbližih (braće) uspeva i dokazuje da pojedinac može promeniti svet na bolje.“

Vahidin Prelić

Veliko seosko gazdinstvo daleko od prestonice. Leto. Stari prijatelji dolaze u posetu. Aristokratija, izmorena samom sobom, zimom i dosadom napokon će se malo zabaviti. Biće tu i ručkova i razgovora, društvenih igara i muzike, nostalgičnih sećanja, lamenta nad prošlim vremenima, prikrivenih egzistencijalnih strahova (istovremeno odsustvo straha za egzistenciju) pokušaja da se prevari vreme, zaustavi trenutak, popuni praznina.
Tu je, kao i svakog leta, Rakitin, dugogodišnji ljubavnik Natalije Petrovne i još duže prijatelj njenog muža Arkadija Islajeva. Uobičajen ljubavni trougao koji ne remeti ustaljeni seoski život u letnjim mesecima.

"Svinjski otac" je priča o ljudskim slabostima, strastima, priča o ljubavi i strahu od iste. Posesivna, kakva u korenu potencijalno i jeste svaka majčinska ljubav, "ljubav" majka Dare prerasta u jednu opštu metaforu društva, sebičnog, nesvesnog sebe i nespremnog na promene.

Radnja drame smeštena je u osamdesete godine 20.veka, dok će postavka izaći iz okvira vremena, ali ne i prostora, jer kako sam pisac kaže, govori o mentalitetu srpskog naroda, koji se toliko trudio da razume. Ima li ljubavi bez žrtve i kada žrtva gubi smisao? Koliko smo spremni da se žrtvujemo? Možemo li danas i sebe i druge u potpunosti prihvatiti onakvim kakvi zaista jesmo ili ćemo se uvek vraćati u tačku iz koje smo krenuli?

 Hadži Nemanja Jovanović

Predstava „Goli“ nastala je kao rediteljsko-koreografski istraživački proces autorke Isidore Stanišić koji je započela pojmom protivčoveštvo (što je i radni naziv projekta) sa željom da ispituje transhumanistički kontekst života savremenog čoveka.

Perpleks Mariusa fon Majenburga je komedija zabuna o suočavanju pojedinca sa svojim višestrukim identitetima, iznikla iz drataturgije evropske nove drame, opterećene pohvalama i pokudama zbog svoje slike dehumanizirane suvremene stvarnosti. Vjerovali ili ne, naše glumice i glumci - Bilja, Gaga, Vaha i Deki iz prvog pasusa ovog teksta radonačelnici su novog pravca u savremenom dramskom pismu i teatru, pod nazivom evropska nova drama s ljudskim licem. A zašto je to tako, pozivamo da se uvjerite sami.

Goran Golovko

Branislav Nušić (Beograd, 20. oktobar 1864.-Beograd 19. januar 1938.) je naš najznačajniji komediograf i svakako, najomiljeniji, ne samo kod publike već i kod glumaca i uprave pozorišta, jer je sa njim u dvoranu stizao bolji prihod od ulaznica ali i vedar duh i značajna doza optimizma koja nam je danas potrebnija više nego ikada. Pored dramskih dela, posao je i romane, eseje, priče, a napisao je i prvu srpsku Retoriku koja se i danas izučava na mnogim fakultetima u Srbiji, pa i na Pedagoškom fakultetu u Užicu.

Više od pedeset godina je prošlo od kad je Šizgal ovim svojim komadom prozvao ljude koji se muče da izgovore jednu reč, koji se koprcaju da bi shvatili šta ona zapravo znači, koji je tretiraju kao nešto što dobro zvuči na reklami i lepo izgleda na filmu, ali u životu ne umeju da je dožive i da je puste u svoje srce. Jedan od likova čak kaže: „LJUBAV – kakva pomodna reč“.

Komad Boli kolo kao polazišnu tačku, svojevrsni lajtmotiv, čime se i uspostavlja tematski okvir sadržaja, uzima stvarni događaj ubistva gde je izvršilac na društvenim mrežama, nakon čina,
obrazložio svoj postupak, ukazao na uzroke i krivce, odao počast svojoj ubijenoj ljubavi i celu ispovest završio izjavom - ''nisam hteo jbg''. Ova rečenica je nadalje često citirana, postala je deo pop kulture, prepoznatljiva je kao toponim za - u ovom konkretnom slučaju krajnje paradoksalno – neostvarenu ljubav, oslanjajući se na čuveni lokalni mit o strasti ''na balkanski način'', gde se ljubav graniči i/ili izjednačava sa smrću, emocije su afektirane, krvoločne u svojoj manifestaciji, život je dert a nagoni uzimaju primat nad etikom i zakonima. Gore naveden primer ubistva ilustruje fenomen ovih prostora – ''balkansku strast'', gde se, ispod flambojantnog, ekspresivnog, čulnog miljea a la Kusturica, zapravo egzotizuje patrijarhalno, konzervativno ustrojstvo polova, gde se šovinizam, mačizam, seksizam uzima kao podrazumevani referentni sistem koji podržavaju i muškarci i žene.

Metamorfoza ljubavi 

Ovo je priča o vrhuncima izopačenosti ljudskog društva zbog novca, a takođe priča o osveti odbačene žene i njenoj ljubavi koja nije mogla umreti. Na prvi pogled reč je o pozorišnom komadu koji kritikuje moć novca u savremenom društvu koje seže toliko daleko da je njome moguće kupiti pravo i pravdu, i učiniti ubistvo legalnim.

 

Umalo nisam napisao, nadahnutu, punu hrabrosti i hvale, odu nastajućoj predstavi “Kako život”, po tekstu Nine Mitrović, ali…
Pogledao sam, duboko u ono što je ostalo od moje rastrzane rediteljske duše i video samo jednu vodilju, samo jedno svetlo sa svetionika koje me je i koje nas je (saradnike, glumce, tehnički ansambl), vodilo kroz pokušaj stvaranja predstave po ovom sjajnom tekstu - duboko umnom, punom emocija, iskrenosti, jednostavnosti i elegične nasmešenosti prema ljudskom biću u njegovom dugom, trećem, da ne kažem poznom trajanju… A to su bile i ostale napomene autorice Nine Mitrović, na samom početku teksta:


Ali grad me je štitio dramski je tekst sažete eksplozivne f(r)akture, fokusiran na konkretan događaj – velike proteste povodom otvaranja nove zgrade Evropske centralne banke u Frankfurtu u proleće 2015, ali takođe i vrlo precizno utemeljen u lokalnoj priči o postjugoslovenskim migrantima i njihovoj čežnji za kelnericom Željanom.

Drama "Koštana" se prvi put pojavila pred publikom 1900. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu. Od tada, do danas imala je više različitih varijanti. Čak je i sam pisac u nekoliko navrata menjao sadržaj sopstvenog dela. Tako je 1905.g. možda i pod pritiskom kritike toga doba, da su mu dela orijentalna i polupismena, objavio "Koštanu" bez dijalekta, na čistom srpskom književnom jeziku. Najpoznatija je "Koštana" iz 1924. godine koja je i najigranija. I ova varijanta je unekoliko originalna, jer koristi teme i likove koje je Bora objavljivao u različitim izdanjima.

Predstava “Sterijin put u Srbe” bavi se devetogodišnjim boravkom Jovana Sterije Popovića u Srbiji i njegovim delovanjem kao ministra prosvete. Posmatrajući njegov rad u sferi koja nije opštepoznata otkrivamo da je za kratak period kao ministar osnovao najvažnije institucije Srpskog naroda kao što su začetak Akademije nauka, Narodni muzej, Čitalište…

"O kakvom tekstu je ovde reč? Dramaturg Stevan Vraneš je napisao dramu sa pet lica pod naslovom Svedobro. Od tih pet karaktera, tri su ženska. Od tri ženska lika, dva su vršnjakinje, žene u zrelim godinama, u godinama kada smo skloni da pravimo bilanse i svodimo račune sami sa sobom. To su uvek i svuda najbolje godine našeg života. I svaka generacija ima svoje. Jednima su ih pojeli skakavci, politika nebeskog naroda i ratovi devedesetih, drugi su prerano ostarili da bi dočekali tranziciju i demokratizaciju društva, treći su požurili da žive po diktatu i ritmu drugog nekog sveta koji im stalno stvara gorušicu. Kako god bilo, crta je podvučena, sagledava se pređeni put ne bi li se nastavilo dalje, isto kao i do sada ili nekim novim putem. Pitanje je i dilema".

Predstava TREZNILIŠTE nastala je po dramama "Bajka o mrvtoj carevoj kćeri", "Praćka" i "Murlin Murlo" Nikolaja Koljade. Ova predstava je koprodukcija UK „Vuk Stefanović Karadžić“, Narodnog pozorišta iz Kikinde i Užica, Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca, Puls teatra iz Lazarevca i Sportsko-kulturnog centra Obrenovac.

Komedija Mandragola može se uzeti kao možda najbolji primer renesansne komedije: brzi prelazi kratkih scena, slojevit jezik, oštro ocrtani karakteri, komika izraza i situacije, erotski sadržaj, oštroumnost zapleta, koja već u naslovu upućuje na dvosmislenost, koja upravo zbog toga za mnoge interpretatore Makijavelijevog dela jeste izvorište i ishodište „makijavelizma“ i „antimakijavelizma“.

Vreme, „veliki proždrljivac“, neumoljivo mrvi sve što zatekne ispred sebe i njegovi su preobražaji uvek fokusirani na odnos snaga između sile i slabosti. Posmatrano iz te perspektive, „Kralj Lir“ jeste tragedija o prolaznosti, ne samo jednog čoveka već čitavog jednog sveta. Lir je, bar onako kako ga je Šekspir napisao, čovek koji se u svojim poznim godinama suočava sa ponorom.

logo pozorista 250

Trg partizana 12 - 31000 Užice, Srbija

centrala (031) 522-097, 519-966

 

XXVIII JUGOSLOVENSKI POZORIŠNI FESTIVAL UŽICE 

od 1-7. novembra 2023.

Sve o njemu i prethodnim festivalima pogledajte na:

www.JPF.uzickopozoriste.rs

Pozorište na socijalnim mrežama

Ovog meseca na programu

Sreda 27.mart u 20 č
PREMIJERA
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
Ljubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE

Četvrtak
28.mart u 20:00 č
PRVA REPRIZA
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
Ljubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE

 

Utorak 2.april u 20:00 č
Druga repriza
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
LJubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE


Sreda 3.april u 11:00 č
Gostovanje
PALČICA
Po motivima bajke
Nemanja Ranković
POŽEGA


Četvrtak 4.april u 20:00 č
Gostovanje
MESEC(DANA)NA SELU
I.Turgenjev
Milan Nešković
POŽEGA


Petak 5.april u 20:00 č
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
LJubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE


Utorak 9.april u 20:00 č
Baletska predstava
NP u Beogradu
KOPELIJA
U čast LJubinke Dobrijević
Velika scena
UŽICE


Petak 12.april u 20:00 č
R.U.R.
ROSUMOVI UNIVERZALNI ROBOTI
Karel Čapek
Dragana Varagić
Velika scena
UŽICE


Utorak 16.april u 20:00 č
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
LJubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE


Četvrtak 18.april u 20:00 č
VALPURGIJSKA NOĆ
Velimir Lukić
Snežana Trišić
Velika scena
UŽICE


Ponedeljak 22.april u 20:00 č
Gostujuća predstava
ČEZNEM DA VAM KAŽEM
Velika scena
UŽICE


Sreda 24.april u 12:00 č
DUGONJA,TRBONJA I VIDONJA
Otkupljena predstava
Spasoje Ž.Milovanović
Nemanja Ranković
Mala scena
UŽICE


Četvrtak 25.april u 20:00 č
PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
LJubomir Simović
Milan Nešković
Velika scena
UŽICE


Petak 26.april u 18:00 č
DUGONJA,TRBONJA I VIDONJA
Spasoje Ž.Milovanović
Nemanja Ranković
Mala scena
UŽICE